„Izaći ću na teren i dominirati protiv igrača protiv kojih igram. Dokazat ću se svima onima koji me mrze i koji sumnjaju u mene. Volim kada oni koji sumnjaju u mene kažu da nisam elita i kako sam star. Iskoristit ću to.“
Kada pričamo o prospectima, potencijalnim igračima, talentima, američki nogomet NFL nije drugačiji od ostalih profesionalnih timskih sportova. Uvijek se traži ta idealna fizička struktura, ti stereotipi oko toga kako bi igrač trebao izgledati na određenoj pozciiji. Ne smije biti nizak, ne smije biti previsok, određena kilaža. Sve su to stvari koje možete povezati i u puno drugih sportova, kao što su nogomet i košarka koja se ovdje u prosjeku najviše prate. Svake godine možete vidjeti igrače koji nisu izabrani na draftu ili nisu potpisani baš zbog te visine. Mnogi sumnjaju u njih kako neće biti uspješni na najvišoj razini, ali bez obzira na to mnogi od njih iz godine u godine uspijevaju biti vrhunski, odlični i pobijediti sve te stereotipe. Zašto ? Pa jer momčadi koje ih izaberu više gledaju na njihov talent i potencijal i kako ga mogu maksimalno iskoristiti bez obzira na njihovu visinu. Jedan od tih igrača je današnji slavljenik, Mr. Spin Move, Dwight Freeney.
Freeney je izabran na draftu kao ukupno 11. od strane Indianapolis Coltsa. Visok 185 centimetara, bio je jedan od najbržiš igrača tada. Poznat je po toj brzini koju je maksimalno koristio tijekom svoje NFL karijere. Rijetko je u NFL-u da jedan potez defanzivnog linijaša povežemo samo s jednim igračem automatskim. Jedino što se možda mogu sjetiti je to kako kada god pričamo o hump move onda se uvijek lagano sjetimo Reggiea Whitea. Tako kada god pričamo o spin moveu većini navijača koji su bili upoznati s igrom Freeneyja onda ćemo se uvijek sjetiti ove bivše legende Indianapolis Coltsa.
Karijera Freeneyja u dresu Coltsa je bila impresivna od samog početka. U prve četiri sezone tri puta je bio u top tri za nagradu najboljeg defanzivnog igrača lige. Dva puta je bio All-Pro. Nakon toga dvije sezone zaredom bile su nešto lošije, ali je onda od 2007. do 2009. opet imao dvocifrene brojke sackova. U dresu Coltsa proveo je 11 sezona i odigrao je 163 utakmice. Napravio je 107,5 sackova.
U karijeri je imao ukupno 125,5 sackova. Poslije 30te izgubio je koliko toliko brzinu i nije bio više toliko dominantan, ali kao igrač s klupe i dalje je za pass situacije bio jako dobro rješenje. Zbog njegove nevjerojatne tehnike uspio je igrati sve do 37 godine, što je za pass rushera poprilično impresivno. U 35. godini u dresu Arizona Cardinalsa imao je osam sackova u 11 utakmica. Istina, bio je igrač za specifične situacije, ali je uspio izgraditi nevjerojatnu karijeru u NFL-u.
Ono što je ostavio NFL-u i način na koji je igrao je definitivno nešto što će se jako dugo pamtiti, baš zbog tog jednog legendarnog poteza za koji je on bio maestro. NFL treneri će reći pass rusherima, bilo koji treneri ne samo na NFL razini, kako igrač ne bi nikad smio okrenuti leđa QB-u i tako ostati dijelić sekunde bez pogleda na QB-u.
Ali ako imate savršen spin move kao što to ima Dwight Freeney onda je to moguće, možete to uraditi, samo što i dan danas ne vidimo puno igrača koji često koriste spin move kao što je to koristio Dwight.
Happy birthday to the man with one of the nastiest spin moves in NFL history… @dwightfreeney! 🌪️🎂
(via @NFLLegacy) pic.twitter.com/N9Nwo4B1Or
— NFL (@NFL) February 19, 2023
Imao je i određene nesreće s ozljedom u najboljim godinama, poslije je morao učiti novu poziciju, a s obzirom na njegove godine kasnije u karijeri čak se i nije loše prilagodio.
Ove godine je bio jedan od finalista za ulazak u Hall of Fame, ali nije uspio ući u kuću slavnih. Jednog dana će vjerojatno ući u kuću slavnih, ali bez obzira na to i ako ne pronađe mjesto u HOF-u Freeneyja će svim pamtiti zbog njegovog nevjerojatnog poteza.
U najboljim danima Coltsima, od 2002. do 2009. Peyton Manning je bio zaštitno lice te organizacije i svake vijesti su većinom bile oko njega. Ali glavne zvijezde u obrani bili su upravo Robert Mathis i Dwight Freeney. Dva fantastična pass rushera koji su uspjeli zajedno doći do NFL naslova pobjedom protiv Chicago Bearsa. Jedna od najzabavnijih obrana bila je upravo ta obrana Coltsa predvođena s ovim pass rusherima.
Zanimljivo je kako nije počeo igrati football sve do početka srednje škole. Igrao je football kada je bio peti razred osnovne škole, ali to je trajalo tjedan, dva. Trener ga je postavio u ofanzivnu liniju i jednostavno nije volio igrati na toj poziciji. Nije htio biti u sredini zbivanja i gurati se s drugim igračima. Htio je ono što svi žele, a to je hvatanje lopte ili igrati na poziciji linebackera, edgea gdje može udarati igrače, kao što on kaže, onaj zabavni dio footballa.
Odustao je od footballa i igrao je nogomet, rekao je u razgovoru za theplayerstribune kako je tu dobio potrebnu koordinaciju, rad nogu, kako je dobio dobru koordinaciju igrajući baseball. Također njegov legendarni spin move došao je od košarkaškog terena. Igrao bi u postu, spin move i onda napad na koš.
„Razvio sam skoro svaki svoj potez igrajući neki drugi sport. Bez tih spobnosti ne bi uspio doći do NFL-a, a uz to sigurno ne bi igrao 15 godina“.
NFL svake godine dobije lekcije oko toga kako ne trebaju osuđivati igrača na temelju njegovo izgleda, ali uvijek se i dalje čeka na onog savršenog igrača koji ima sve savršene predispozicije kako bi uspio u NFL-u. Takvi igrači su rijetki i skoro ih je nemoguće izabrati, a još je rijeđe kako svi ti igrači imaju talent i pravi potencijal za biti vrhunski igrač.
Zbog toga su mnogi sumnjali u Aarona Donalda, Jasona Kelcea, Freeneyja i mnoge druge. Takve primjere možete pronaći i u drugim sportovima, ali srećom danas je dan gdje možemo poželjeti Freeneyju sretan rođendan i sjetiti se svih njegovih vrhunskih poteza.
Freeney je samo jedan primjer, motivacija za sve ostale sportaše u koji se možda sumnja na temelju njihovih fizičkih predispozicija i zbog toga je njegova priča i njegova karijera još bolja za pratiti. Uvijek će ostati legenda Coltsa, ali i NFL-a bez obzira na to hoće li ući u HoF ili ne, samo je jedan Mr. Spin Move, Dwight Freeney.