Autor: Tomislav Pavić
U većini sporotova, navijači, mediji stvore taj narativ određenih momčadi kojima se stavi epitet luzerskih momčadi. Pogotovo otkako imamo rast društevnih mreža svaka sitnica se preuveličiva i te određene momčadi kroz svaku svoju grešku dobivaju tu etiketu luzerske, smiješne momčadi koja koliko god je talentirana teško će izbjeći tu etiketu sve dok ne urade nešto fantastično. Minnesota Vikingsi su po postotku pobjeda jedna od najuspješnijih momčadi u ligi, ali četiri poraza u Super Bowlu nisu dobro donijela ovoj momčadi i unatoč toj bogatoj povijesti ne ostavljaju dojam neke elitne momčadi za razliku od nekih drugih momčadi. Atalnta Falconsi su bili u nekoliko Super Bowl nastupa, ali zbog očitih razloga oni su u toj kategoriji.
Treća momčad koja će biti tema ovog teksta su Los Angeles bivši San Diego Chargersi. Chargersi su jednom igrali Super Bowl utakmicu i bili su razbijeni od strane San Francisco 49ersa, jedan od najtežih poraza u povijesti SB-a. Poslije toga momčad je imala još nekoliko prilika za SB, ali nisu nikako uspjeli doći do posljednje, finalne utakmice.
Njihov narativ luzerske momčadi počeo je njihovim najboljim razdobljem u ovom tisućljeću. A od to je od početka vladavine na klupi Martyja Schottenheimera koji je fokus postavljao na run igru. Što je najgore svi ti njihovi porazi su bili neizvjesni, pogotovo otkako je Norv Turner preuzeo klupu Chargersa kako bi podigao momčad na novu razinu. Philip Rivers je imao ozljedu ACL-a i svejedno je bio blizu pobjede protiv Patriotsa, LaDainian Tomlinson je stalno imao problema s ozljedama u playoffu i imali su ogroman pritisak od strane medija kako Tomlinson nije igrač za velike utakmice. Ta generacija Chargersa u ofanzivnoj liniji je bila jedna od najdominantnijih linija u to vrijeme, a što je najgore imali su i jednu odličnu, brutalnu obranu. Momčad koja je bila odlično posložena na sve strane, ali nažalost koja nikako nije uspijevala napraviti taj iskorak prema naslovu. 2006. tri poena poraz protiv Patsa u divizijskoj rundi, 2007. opet Patsi, ali ovaj put konferencijsko finale 21:12 poraz, pa onda iduća sezona divizijska runda Steelersi 35:24 i 2009. poraz protiv Jetsa 17:14 u divizijskoj rundi. Poslije toga samo su dva puta su igrali playoff, ali nijednom nisu izgledali pretjerano opasno, pogotovo ne protiv Patsa 2018. koji su ih razbili i poigrali se s njima.
Razlog zašto su Chargersi stalno ta neka luzerska momčad je što posljednjih desetak godina redovno na papiru imaju jednu od najtalentiranijih momčadi u ligi, ali ono što ih većinu vremena prati su loše trenerske odluke, plus ozljede koje su uvijek nakupljaju. Pa tako godinama Chargersi padaju ispod radara i ispod očekivanog rezultata i onda dolazimo do toga pojma 7-9 momčad. Koja padne na početku sezone i koja na kraju nešto i napravi, ali to nikada nije dovoljno da se ostvari nekakav ozbiljan rezultat.
Prošla sezona je bila jedna od sezona u kojoj smo dobili jednog mladog, neustrašivog trenera koji je odlučio promijeniti taj mentalitet na rizik svog posla. Brandon Staley je svjestan te aure koja je okružila Chargersa i koja muči ovu organizaciju već desetak godina. Dobio je poprilično dobru, ne kompletnu momčad, ali ima franšinznog QB-a s kojem može raditi kako želi, odlična imena u obrani. Prva sezona je možda razočaravajuća zbog propuštenog playoffa, pogotovo na način na koji su to imali u posljednjem tjednu protiv Raidersa. Ali koliko god se većina NFL navijača obrušila na Staleyja zbog njegovog agresivnog razmišljanja oko četvrtog pokušaja, toliko je to bio njegov način pokazivanja kako preokrenuti razmišljanje i mentalitet ove momčadi.
Nema više igranja na sigurno, određene momčadi trebaju pobijediti Chargerse, a ne da oni uvijek love rezultat. Oni trebaju biti ta momčad koje će se svi bojati i koji će imati poštovanje prema njima, tj strahopoštovanje.
Početak ove sezone nije izgledao onako kako su se svi nadali. Mnogi su vidjeli Chargerse kao momčad koja će se boriti za SB, ali početak sezone bio je standardni početak za Chargerse čim se netko više ponada u njih. Ozljede, loše igre obrane, očajan napad, ništa bolji specijalni dio momčadi. Ono što je vjerojatno najviše pogodilo momčad, bar za mene i s moje strane, je što se Staley nekako pogubio u svom tom pritisku i može se reći kako je nekako izgubio dio sebe i te svoje želje za agresivnošću. Naravno kako su i ozljede igrale ulogu, ali bilo je par utakmica u kojima je očito morao ići na četvrti pokušaj, nije to ništa strašno, ali nekako u tim sitnicama se to vidjelo kako to nije bio Staley koji je došao prošle godine u momčad. Također obrana je popuštala na sve strane, što zbog ozljeda, što zbog lošeg igranja obrane.
No, od sredine sezone Chargersi su pokazali promjene.
Bez Bose, bez nekoliko ofanzivnih linijaša, ali pogotovo fokus na obranu, momčad je počela drugačije bolje igrati.
Imali su poraze protiv 49ersa i Chiefsa, ali ta oba poraza su bila jako neizvjesna i pokazali su kako imaju načina kako se boriti protiv elitnih momčadi, ali ono što je za mene najvažnije pokazali su načina kako se boriti protiv elitnih momčadi koje igraju različit football, kao što su to Chiefsi i 49ersi koje su potpuno drugačije momčadi.
Izgubili su susret protiv Raidersa i bili su na omjeru 6-6. A onda su uslijedile utakmice protiv Dolphinsa i Titansa. Momčad je dominirala u oba ta susreta što se tiče obrane, pogotovo zanimljivo protiv Dolphinsa kojima su potpuno zaustavili kratku pass igru i protiv kojih su dopustili samo onaj ludi TD Tyreeka Hilla, bila bi to još impresivnija pobjeda.
Nakon toga uslijedila je pobjeda protiv Coltsa i Ramsa.
Ono što su pokazali u svim tim utakmicama tijekom ovog niza, je to da je obrana apsolutno spremna za velike rezultate. A sve su to uradili većinom bez Derwina Jamesa i Joeyja Bose koji su se sada vratili i polako će biti spremni za posljednji tjedan i uigrati se za playoff.
Ono čemu se Chargersi najviše nadaju za playoff je povratak Rashawna Slatera, jer ako on dođe spreman bit će to onda ogromno pojačanje za ofanzivnu liniju i Justina Herberta. Nemojte me krivo shvatiti, ne pišem o tome kako su Chargersi nekakvi favoriti i moćna momčad. I dalje je to momčad koja ima velikih problema s ofanzivnim koordinatorom, rosterom i raznolikošću WR-a i zvanjem akcija, ali svi znamo koliko znači u playoff ući u dobroj formi i pogotovo sa zdravim igračima. A Chargersi unatoč svim tim manama su u sve boljoj formi sa sve zdravijim rosterom.
Tko god naleti na njih neće biti lagan zadatak igrati protiv njih. Titansi su mislili kako će moći protiv Chargersi moći run igrom, pa čak i 49ersi, ali Chargersi su pokazali kako te prilagodbe funkcioniraju iako nemaju najzdraviji roster s najboljim igračima.
Staley je bio prisiljen izvući najbolje iz svojih igrača koje je imao na raspolaganju, tj postavljati najegzotičnije obrane i prikrivanja kako bi zbunio protivničke igrače. Sada kada mu se najbolji igrači vraćaju dio toga moći će ostaviti za playoff i ponovno zaigrati s nešto konzervativnijim obranama i prepustiti sve svojim najboljim individualnim igračima. Morgan Fox i Drue Tranquill eksplodirali su u posljednjih nekoliko tjedana, Sebastian Joseph Day počeo je igrati onako kako se to od njega očekuje u run igri. Kyle Van Noy napokon izgleda kao pravo veteransko pojačanje.
Sve u svemu Chargersi mogu biti opasni, opasni za sve momčadi u AFC-u.
Možda je ovo napokon sezona u kojoj će Chargersi pokazati zube i pokazati kako nisu luzeri. Ne moraju osvojiti Super Bowl, koliko god to možda smiješno i glupo zvuči, ali ako pokažu zube za iduću sezonu će sigurno svi drugačije pristupiti prema njima. Justin Herbert ima priliku pokazati tko je i što je i ako bude elitan, bit će mu puno lakše privući slobodne igrače.
Sve u svemu ovi Chargersi izgledaju uzbudljivo i moćno i nadajmo se da neće opet razočarati…